Iza nas je još jedan domaći poraz, dva gola u našoj mreži ovaj put od Intera iz Zaprešića. Prošlo domaće kolo nas je peklo sunce na nerazumnom terminu u 16 sati, ovu subotu u 19 sati nas je dočekala oluja kakva nije bila dugo na našim prostorima.

U takvim uvjetima na Gradski vrt došli su samo oni najhrabriji i najvjerniji, 200-tinjak ljudi na stadionu od čega je manje od pola otpadalo na Kohortu. Navijanje odlično uz nešto smočene pirotehnike i pravu euforiju na pjesmu "Bijelo-plavi barjak nek se vije" u prvom poluvremenu. Zbog privođenja našeg pripadnika, drugo poluvrijeme svi mokri do kože odlazimo na zapad i bodrimo naš klub bez obzira na realnost i katastrofalan rezultat. Pjevamo iz svega glasa novu stvar koja je odlično prihvaćena "AKO ODEM PRIJATELJI, NA TRIBINI MI PJEVAJTE VI, O OVOM LUDOM ŽIVOTU, O BIJELO PLAVOJ LJUBAVI"!