DropDown Menu

INTERVIEW : Žižo


DA ODMAH ZAPOČNEMO, BEZ PUNO OKOLIŠANJA, RECI NAM NEŠTO O SVOJIM NAJZANIMLJIVIJIM GOSTOVANJIMA I FAJTOVIMA U BIVŠOJ DRŽAVI!
Zanimljivo je bilo svugdje gdje je bilo suparničke navijačke skupine koja se htjela dokazivati u svim navijačkim segmentima,ali naravno najzanimljivije je bilo u Beogradu,zbog mržnje između Hrvata i Srba i zbog njihove(Delije i Grobari) velike brojnosti. Uvijek je bila maksimalno naelektrizirana atmosfera i dobar fajt! Nebitno, totalno nebitno! Uvijek su nas Hrvate tamo mrzili, nismo ni mi njih baš voljeli...uvijek je bila mržnja!
A da ti budem iskren i Novi Sad je bio jedno od boljih, tamo smo uvijek odlazili u velikom broju! Fajta je također uvijek bilo!

Na kojem prijeratnom gostovanju vas je bilo najviše i kako ste odlazili?

Uglavnom su to bili Novi sad i Subotica zbog blizine,ali također i Ljubljana. Znalo nas je u Novom Sadu nekada biti 300 po mojoj procjeni. Uglavnom smo odlazili vlakom i to bez nekog dogovaranja.Znalo se da se na gostovanje ide vlakom i svi smo se našli na kolodvoru.Kasnije smo znali otići i autobusima,a naravno bilo je i onih koji su potegnuli autima.
Reci mi, ona čuvena priča o gostovanju u Beograd kad vas je išlo 30-ak i bili ste dočekani od strane nekoliko stotina Delija...puno se priča o tome, kruži mnogo verzija, ali ti si ipak bio tamo, reci nam ti svoje viđenje tog događaja?
Pa stigli smo u Beograd vlakom,gdje nas je dočala mala skupina milicije,a iza njih poveća skupina Delija na čijem čelu je stajao njihov tzv. vojvoda sa šajkačom(četnička kapa)na glavi.Naravno odmah po izlasku iz vlaka dolazi do vrijeđanja i bacanja predmeta,ali nije došlo do fizičkog kontakta zbog milicije. Do fajta je ipak došlo 1h prije tekme kada smo se branili od brojnijih delija kako god smo stigli,pa su tako u tom fajtu izbodena dvojica pripadnika Delija.Na utakmici se pročulo da za tu dvojicu,pa se cijeli stadion nabrijao na nas i počeo vikati:ubice,ubice. Naravno da nam u tom trenutku nije bilo svejedeno. Poslije tekme nas ispod tribine čeka ogrmona skupina delija,po mojoj procjeni preko tisuću. No zahvaljujući miliciji uspjeli smo stići do vlaka.No ni tu nije bio kraj,jer nas je u Osijeku dočekala naša milicija,pa smo i tu dobili batina više nego u Beogradu.Zbog toga smo na svim slijedećim gostovanjima vukli ručnu prije Osijeka kko bi izbjegli batine osječke milicije.

A ŠTO SE TIČE DOMAĆIH TEKMI? TKO JE DOLAZIO U OSIJEK U NAJVEĆEM BROJU, S KIM SU BILE NAJŽEŠĆE FRKE?
U Osijek su Delije dolazile u najvećem broju i ujedno su s njima bile i najveće frke! Međutim, već u to samo predratno vrijeme, kad se znalo da će doći do rata i kada su se svi Hrvati počeli ujedinjavat, kad su svi bili braća- i Dinamo i Hajduk i Osijek i Rijeka...svi, onda se išlo na utakmice drugih klubova u ispomoć, ako bi oni imali zanimljivu tekmu, a tvoja grupa recimo ne...i tako!
OK, ali reci mi o nekoj frci u Osijeku...koja se ovako ponajviše pamti?
Ima ih par...recimo sa Spartakovim navijačima iz Subotice je bila jedna od žešćih! Spartak je taman ušao u prvu ligu u to vrijeme i došlo je stvarno jako puno navijača iz Subotice, nekih 1000, po mojoj procjeni! Ni sam se ne sjećam kako je utakmica završila, jesmo li izgubili ili neki bod ispustili ili tako nešto...uglavnom, znam da smo bili super nabrijani i poslije tekme smo krenuli na pomoćni teren, na Speedway, gdje su bili Spartakovi navijači! Kreće prepucavanje, murija izbezumljena...Krećemo prema njima i nastaje totalni kaos! Ulijeću svi, lete boce, kamenje...ma uopće se nisi mogao snaći u toj zbrci, cijeli Speedway, dokle god ti je pogled sezao, je bio prepun ljudi koji su se tukli...zamisli kako je to kad se tuče par milja ljudi! Murija je apsolutno bila izbezumljena i nemoćna...nisu imali pojma odakle započet rastjerivat ljude Nevjerovatno, u životu nisam tako šta vidjeo do tada!
Također, bio je s Delijama show pred rat kad su bili na pješačkom mostu...u to vrijeme je na Kopiki bio cijeli Osijek jer je Kopika bila baš ono- hit! Kupamo se tamo na bazenima i odjednom se širi priča da delije razbijaju grad. U kratkom roku se okupio veliki broj ljudi.koji je to stampedo nastao po onoj strani Promenade! To su bili masovni neredi , vijao ih je cijeli grad i tko je bio navijač Osijeka i tko nije! To je vama možda nepojmljivo ovako sada, ali cijeli je grad bio okrenut naopačke, strašno! Sjećam se da smo i jedan milicijski auto okrenuli na krov i demolirali ga...nepojmljivo nešto! To je tada bila nedodirljiva ekipa...takvi se rađaju jednom u sto godina!

TKO TI JE BIO NAJOMRAŽENIJI I S KIME JE BILO NAJŽEŠĆE POSLIJE RATA?
Poslije rata? Zna se, Bad Blue Boys-i! U Zagrebu su nas uvijek dočekivali ''na nož'', a u Osijeku je bilo...bolje da ne pričam!
Mrtvački sanduk, hehe?
Mislim da nema u svijetu da su to neki navijači napravili, ono je bila svjetska fora! Kupili smo pravi mrtvački sanduk, obojali ga u plavo i napisali ''Dinamo'' i zapalili ga nasred istoka...a prije toga smo s njim prošli ispred kaveza pjevajući posmrtni marš! To je bilo nešto strašno!! Ljudi nisu mogli vjerovat...ma ni ja nisam mogao vjerovat što smo napravili, ludilo!
OK, nego, rekao si da je u Zagrebu bilo najžešće...
Da,ona zadnja tuča u Zagrebu...To je bila ona utakmica kad je Osijek izgubio 4:2, ali smo ušli po prvi put u Kup UEFA, kad se masovno išlo... Nas 30-ak starijih je bilo na zapadu koji smo došli neorganizirano, a ostala ekipa je bila dolje na zapadu u kavezu...nekih 300 ih je bilo tada, ako se ne varam...Uglavnom, kada smo ušli na zapad to naravno, nije izazvalo baš dobre reakcije, i tu je već počelo dobacivanje, provociranje čak je i policija imala par manjih intervencija...! Osijek je već pred kraj utakmice gubio 4:2, vidjeli smo da je gotovo i ranije krenuli van, međutim, ekipa što je bila na zapadu (njihova) je krenula za nama... naša jedna ekipa je krenula po aute, a druga u neki kafić. Odlazimo prema autima kad vidim tamo neku grupu ljudi, ne znam točno koliko ih je bilo...ako kažem 200, možda pretjeram, ako kažem 100 možda bude premalo...I, naravno, tu kreću provokacije... onda je netko iz naše ekipe maznuo nekog njihovog najglasnijeg i ovaj je u istom trenu završio na podu...tu je krenula masovna tuča!! Međutim, pošto smo bili brojčano slabiji, a oni su još uz to imali i letve, boce, počeli smo se probijat kroz gužvu prema autu i onda smo se i mi razdvojili...par njih se probijalo prema autima, a par nas je bježalo u onu slastičarnu! Tu su se i Boysi razdvojili, pola ih je išlo za nama, a pola za našom drugom ekipom! Za to vrijeme je jedan naš iz auta izvadio pištolj i ispalio par metaka u zrak i u to su se Boysi razbježali gdje god su mogli...taj dečko je ostao čuvat' auto, a u onoj slastičarni je i dalje trajao totalni show!
Taj put je jako puno osječkih auta demolirano! No, Boysi su kasnije sami priznali da takvu tuču dugo nisu imali u Zagrebu i da takvu ekipu nisu nikad vidjeli! Nas 30-ak se šoralo s njima do zadnje kapi krvi...Strašno, šta da ti kažem, to se mora doživjet...

VJERUJEM DA ĆE LJUDE ZANIMATI ONA STARA PRIČA OKO IMENA ''OSIJEK TORCIDA'' I ''KOHORTA OSIJEK''...S TO VERZIJA KRUŽI O TOME, KAKO JE UOPĆE TO BILO, KAKO JE DONESENO IME ''OSIJEK TORCIDA'' I KAKO STE SE NA KRAJU ODLUČILI ZA ''KOHORTA OSIJEK''?
Mi smo se zvali ''Osijek Torcida'' i to nije nikakva sramota!!! pa bolje da smo se zvali torcida nego Delije. Možda je to bilo zato što je među navijačima Osijeka bilo puno dalmatinaca.Pa uostalom nije splitska torcida jedina u svijetu. U Južnoj Americi je svaka druga skupina Torcida.Po nekim pričama sam čak i ja bio torcidaš, tj. hajdukovac- što je apsolutna neistina!! Ja jamčim životom da nikada na sebe nisam stavio niti jedan drugi dres, šal ili bilo što od nekog drugog, osim Osijeka i Kohorte...
I kako je došlo do imena ''Kohorta''?
Jedna druga ekipa je dala prijedlog nakon par godina da promjenimo ime jer bi trebali imati svoj indentitet i bit 100% svojstveni, pogotovo kad se kontalo da će doći do rata, pa onda u našoj državi više ne bi bilo kao u Jugoslaviji gdje je bilo bitno samo da smo povezani kao Hrvati...! U početku nismo bili baš za taj prijedlog, no dopustili smo da se fura i to ime, čak je bio i na ogradi transparent ''Kohorta'' uz transparent ''Osijek Torcida''! Kasnije je s vremenom i kod drugih rasla svijest o potrebi vlastitog imena i tako je prevladala ''Kohorta''...na gostovanju u Novi Sad, u proljeće 1988.!
I neka, danas mi je drago da je to ipak ''Kohorta'' jer su sad okolnosti drugačije, sad smo prava samosvjesna grupa i dobro je da smo poznati pod svojim originalnim imenom!

KOJE TI JE NAJBOLJE EURO GOSTOVANJE?
Beč je nezaboravan! Praga mi je jako žao...plakao sam k'o kišna godina u bolnici kad smo izgubili... Ali ono u Beču je nešto predivno, jedno od naših najbrojnijih gostovanja, još velika većina neorganizirano...pobjeda, Bjelkov onaj fantastičan gol, Balić skinuo penal Savičeviću, pa na kraju Juka zabio onaj krasan gol s onim prodorom...najbolje je bilo na kraju kad je stadionom orilo ''Rapid, Rapid, aufwiedersehen...!''!!! Kakva je to bila euforija u gradu u to vrijeme...ja mislim da i onaj tko nije navijao za Osijek da je tada strepio i da je počeo navijati za nas! Dao Bog da se to što prije ponovi!Također London je bilo nezaboravno gostovanje. Malo naporno,ali nezaboravno.Putovali smo busom dva dana za london i dva dana za Osijek,ali smo cijelu tekmu bez prestanka navijali što je izazvalo oduševljenje kod navijača West Hama. Na kraju utakmice su se svi ustali,okreili prema nama i počeli pljeskati.Stvarno super osjećaj...
Tada je cijeli Osijek bio jedno, svi su disali za taj klub i to se osjećalo svaki dan!! Kad bi Osijek par godina zaredom bio vladar u domaćem prvenstvu i dobar na europskoj sceni, cijeli Osijek bi konstantno počeo navijati za Osijek, a ne moram ni pričati koliko bi se to odrazilo na razvoj Kohorte kroz par godina!

KAKO GLEDAŠ NA NAVIJAČKU SCENU NEKAD I DANAS?
Ma to su totalno dvije suprotne priče!! Od same kvalitete navijanja, do rigoroznosti policije...ma neusporedivo! Ja ne znam zašto se ovi naši današnji klinci toliko boje...pa prije je to bilo deset puta luđe,a mogao si najebat uvijek! Ako te ne dohvate suparnički navijači, dohvatit će te murija! OK, ima kod nas ta mlađa ekipa, njih 20-ak, koja se trudi okupit mlađe oko sebe i stvarno im svaka čast, imaju apsolutnu podršku nas starijih. Imaju danas tolike prednosti koje mi nismo imali, doslovno im ne može pasti dlaka s glave, ali svejedno se ne miče ništa, sve se svodi na 20-ak ljudi! Nije sramota potući se i dobiti batine,ali sramota je bježat- to sam uvijek govorio! Ako netko dođe u tvoj grad pljuvat po njemu, razbijat ga, glumit mangupa i ostalo, takve treba razbit..Još nešto želim napomenuti- ako netko dođe mirno gledati tekmu njih treba pustit na miru! Uvijek treba nalazit sebi ravne, pravu suparničku ekipu, a ne nalomit nekog jadnika i onda mislit da si veliki frajer. Ali ove što dođu s jasnim ciljem omalovažavat naš grad i klub, njih treba napast i pokazat im da je ovo Osijek i da to nećemo dozvoliti! Nikog se ne treba bojat! To svima mora biti jasno i volio bi da neki iz ovoga izvuku određene zaključke!

KAKVA JE BILA ORGANIZACIJA U TVOJE VRIJEME?
Nikakva!! Nije bilo organizacije u pravom smislu riječi, organizirali smo se po školama, kvartovima, birtijama...vidiš nekoga u gradu, kažeš mu ''e čuj, jel' idemo u Novi Sad u nedjelju? Kad? Vlak ide tad i tad, dolazi ta i ta ekipa...'' i to ti je bilo to! Nije u ono vrijeme bilo mobitela kao sad, neki čak nisu imali niti telefone u kućama! Jednostavno je sve išlo usmenom predajom, dogovori po školama i u večernjim izlascima i onda bi se nalazili na kolodvoru i odlazili vlakom na gostovanja! Upadnemo u vlak, neki plate kartu, neki daju kondukteru sitno love, podmite ga kojim pivom ili nekom cugom i tako je to išlo...

ŠTO ZAMJERAŠ DANAŠNJIM GENERACIJAMA I NAŠOJ MLAĐOJ EKIPI OPĆENITO?
Starije razumijem, njih neću doticat u ovom interview-u, iako je mlađima bilo teže bez njih, no njih donekle razumijem...neki su se poženili, neki imaju djecu, neki ozbiljne poslove, neki su se razočarali u neke stvari, neki ne vole ovu upravu...no, svi oni dolaze na tekme, a to što nisu aktivni to ih shvaćam!
Mlađoj ekipi zamjeram što im je loša organizacija, što nisu homogeni, slabi su za dovođenje novih ljudi...ima, kažem, taj dio mlađe ekipe koji se trude i daju sve od sebe, ali moraju proširiti taj krug, drugi ih moraju pratiti... Ja bi to skroz drugačije napravio, nas je bilo 50 prve ekipe i to je sasvim dosta! Okupljali smo se u tzv. Staklenjaku kod današnjih Bijelo-plavih. Mi smo bili ekipa, a ostali su htjeli među nas i okupljali se oko nas i bio je red na tribini! Tko god bi nam se suprotstavio znao je da mu se ne piše dobro... Ovih 20-ak danas dobro radi, ali slabo ih se prati, drugi se žele također nametnut, a to nije dobro, mora se slušat ekipu koja najviše radi i koja je prava! U moje vrijeme je bila totalna nemogućnost organiziranja, nismo imali ni mobitel, ni telefone, ni internet, a opet smo bili puno jači nego danas! U biti, sve se svodi na to da mlađima zamjeram što nisu u stanju okupit 100-200 ljudi oko sebe koji će ih pratit...a imaju mogućnosti puno više nego mi svojedobno! I pored svega, još uvijek stalno čekaju pomoć starijih, a tih starijih ima za nabrojat na prste jedne ruke...!
Trebaju bit' svjesni da je u Kohorti nastupila smjena generacija i da je sad sve u rukama mlađe ekipe, moraju se sami organizirati...pomoć starijih koji još imaju volje će dobiti u nekim stvarima u kojima stvarno ne mogu sami.

TRENUTNO SI PREDSJEDNIK, NO NAJAVIO SI DA NA SKUPŠTINI KOJA ĆE SE ODRŽATI NA PROLJEĆE PODNOSIŠ NEOPOZIVU OSTAVKU...
Pazi, ja sam već 20g. navijač Osijeka i mislim da mi je to sasvim dovoljno aktivnog bavljenja u navijaštvu! Dečki su pokazali da znaju cijenit ono što sam u životu napravio za ovaj klub, grad i grupu i to mi je izuzetno drago i bila mi je velika čast, no smatram da tu funkciju treba predati nekom drugom! Dolazi u Kohorti do smjene generacija i treba većinu tih funkcija predati novim dečkima, mlađima, koji dolaze...Ali ima tu i drugih stvari...među nama starijima non-stop se jedni te isti ljudi bore da nešto bude od Kohorte.Ma mogu na prste jedne ruke nabrojat ljude koji se trude i nepojmljivo mi je da među toliko ljudi s iskustvom ima tako malo nas koji nešto pokušavamo, dok se ostali oglušuju na sve što pokušavamo...to mi je, onako...već sam umoran od tih stvari!
Mislim da sam kao predsjednik dosta napravio za Kohortu, da sam opravdao svoju funkciju i svoj izbor i da nisam osramotio ili iznevjerio svoje kohortaše...i to je to...

REKAO SI DA ĆEŠ SE JOŠ POSVETITI TOJ PROSTORIJI DA DOBIJEMO...ZNAMO DA BI TAKVA JEDNA STVAR PUNO ZNAČILA ZA KOHORTU! KAKO TI GLEDAŠ NA TU SITUACIJU?
Meni je žao što nemamo tu prostoriju, još uvijek ne prestajem od svog cilja da sredim da dobijemo taj prostor od Grada koji nam je to dužan pa da se tek onda povučem... Prijeko nam je potrebna ta prostorija, vrijedna je svega, to bi nas totalno diglo! Mi smo udruga građana i organizacija i moramo imati svoj klub- Klub navijača! Neke ozbiljne stvari ne mogu se dogovarati preko interneta, što zbog sigurnosti, što zbog toga što dosta ljudi nema internet...nađemo se tamo, skupi se ekipa, vidimo tko je nepoznat među nama, otjeramo ga i onda raspravljamo o važnim stvarima i dogovorima, to sve mora ić' u ''četiri oka''! Treba imati svoju internet stranicu, daleko od toga, ali za ozbiljne dogovore se treba naći uživo! Svaka čast Šimetu što se trudi oko te stranice, vidim da stižu i razne pohvale na račun nje, kažu da imamo jedne od najboljih stranica, ali to služi za neke sruge stvari, zna se koje. Uostalom, svaka prava navijačka grupa mora imati svoj marketing u koji definitivno spada i internet stranica...tamo se može saznati o našoj povijesti, tamo ima korisnih stvari, izvještava se sa svake tekme, ima fotki sa svake tekme što je super stvar, ali kažem, dogovori moraju ići uživo.
Evo ti primjer Bad Blue Boys-i koji su u totalnom usponu otkad su dobili prostorije od Grada...to je ono o čemu ja pričam!

DOBRO DA SI ME PODSJETIO ZA SPOMEN-PLOČU...NAIME, VEĆINOM SI SAM ZASLUŽAN ZA TU PLOČU KOJU IMAMO...
Da, ja sam prvi, tako da kažem, digao na glas na ondašnju upravu i inzistirao na toj ploči! Godinama smo tražili da dobijemo tu ploču, ali uvijek smo nailazili na lažna obećanja, na odgađanja i slično. Zar nije sramota da naši dečki, koji su ginuli za ovaj grad i našu domovinu, da nemaju makar to simbolično mjesto koje bi bilo tu njima na spomen, uvijek!''....neke navijačke skupine čiji gradovi nisu ni bili u ratnoj opasnosti imaju odavno spomen-ploče za svoje poginule koji su išli na prve crte, a mi, čiji su prijatelji, braća, roditelji ginuli tu oko našeg grada da nemamo dostojno spomen-obilježje za te ljude u našem gradu, koji je i sam bio žrtva agresije...pa zar nije to sramotno?? Ja sam htjeo pravu ploču koja bi bila dostojna naših prijatelja i na kraju sam, na svu sreću, uz tadašnju upravu i nekolicinu pripadnika Kohorte, uspio...i ovim putem im se zahvaljujem!! Sâm sam radio nacrt za zidić ispod ploče, neki ljudi s Juga su pomogli napravit onu ogradu oko ploče, moja firma Osijek-Koteks je pomogla oko same izrade, moj stari je uveo struju za one reflektore male što su kod spomen-ploče...uglavnom, slikovito mogu reći da smo moj stari i ja sami podigli tu ploču, ali naravno da bez sponzora i određenih ljudi to ne bi uspjeli i ja im se svima ovim putem, još jednom, srdačno zahvaljujem!
Da, ali ima tu još jedan problem. Kako reagiaš na to, da do ove godine, praktički nitko se nije sjetio na tu spomen-ploču položiti vijenac ili zapaliti svijeću na Dan Svih svetih ili Dan državnosti...?
I to je jako žalosno, da sam ja skoro sam svake godine obnavljao tu ploču, da smo praktički samo nas nekolicina se sjetili tih dečkiju... Ove godine je to malo krenulo, zvao sam tu mlađu ekipu našu da mi pomogne, bez pogovora su se odazvali, uzeli četke i boju u ruke i potrudili se oko toga...to stvarno nije nikakav problem, to par ljudi napravi za nekoliko sati, ali ipak treba se i to napraviti i svaka čast dečkima.No ne znam što je to drugima problem i gdje su ta sjećanja bila svih ovih godina, ipak su to naši prijatelji tamo, ipak je to za njih, to je Kohortina povijest praktički u toj ploči i to treba i mora biti najočuvanije i najsvetije mjesto na stadionu!! No, eto, ove godine se to promjenilo, položeni su vijenci za Dan Svih svetih, zapaljene svijeće, čak su i igrači položili vijence i zapalili svoje svijeće što je također vrlo bitno!
I to tako treba biti svake godine, tim simboličnim činom prisjetit se naših prijetelja koji su živote dali za Osijek i Hrvatsku, a koji su stvorili ime Kohorta Osijek!

NAGRADA ''DANIJEL POPOVIĆ''...? IMAO SI SVAĐE S NEKIMA OKO TOGA...
Da! Po meni je to totalna glupost! Svaka čast Danijelu Popoviću, bio je super igrač, ali to je naša nagrada, nagrada koju dodjeljuje navijačka skupina Kohorta...kako se onda ona može zvati po igraču? Pa nije li logičnije da se ona zove po nekoj navijačkoj legendi ili jednostavno ''Nagrada Kohorte Osijek''? Ma i ako se već zove po igraču, bilo je većih igrača od Popovića kao što su Lukačević i ekipa... Ne bih htjeo da me se krivo shvati, poštujem Danijela Popovića kao igrača, ali mislim da se ne bi naša nagrada trebala zvat' po njemu jer je besmislena sama činjenica da se navijačka nagrada zove po igraču. Moj prijedlog je ''Nagrada Kohorte Osijek'' ili makar po nekim našim, pokojnim, navijačkim legendama...zašto se ne bi zvala po pokojnom Boletu, dečku koji je bio jedan od najžešćih ili po pokojnom Runcu, bratu našeg Runca...dečku koji je cijeli svoj život išao na tekme Osijeka...također navijač i pol! Ili po bilo kome drugome od cijele garde naših legendi...zašto?

OVAKO, JOŠ SAM TE NEŠTO HTJEO PITATI...GLEDAO SI NK OSIJEK I U JUGOSLAVIJI I KROZ CIJELU HRVATSKU LIGU. KOJA TI JE GENERACIJA IGRAČA NAJDRAŽA I ZAŠTO?
Hm...najdrža mi je ova, današnja, generacija! Zato što su to sve naši Slavonci i osječani i oni to i osječaju! Osječaju tu pripadnost ovom gradu i regiji! To su sve naši dečki iz naše škole, a pogledaj kako se trude! Prije je bilo kupovanja ovih, onih, kojekakvih poluigrača i škartova, a naše se zanemarivalo, dok ovi uopće nisu izgarali za Osijek na terenu...danas je drugačije! Dečki su borbeni, turde se, vole Osijek i naši su!! Stvarno sam ponosan! Nije toliko ni bitan rezultat, ako vidiš da oni ginu na terenu, a to se kod ovih dečkiju vidi na svakoj utakmici i zato treba biti ponosan na njih bez obzira kakav rezultat ostvarili na kraju sezone!
Između igrača i navijača odnosi su također sve bolji...
Stvarno mi je drago što se i to pitanje pomiče nabolje! Jer treba zapamtiti, igrači postoje zbog publike, zbog navijača, a navijača ne bi bilo da nema igrača koji čine taj klub, tako da je ta simbioza između igrača i navijača neizbježna i mora i jedima i drugima biti u cilju da taj odnos bude dobar! Logično je da je igračima drago kad imaju publiku koja ih bodri i koja skandira njihova imena...nitko ne može ostati ravnodušan na to i normalno da je bolje igrati pred navijačima, nego pred praznim stadionom ili za klub koji nema navijače! Evo, dokaz ti je Ljubojević! Ovdje je bio cijenjen, bio je netko i nešto, imao je svoje navijače s kojima je mogao slaviti svoje golove...a sad tamo u Dinamu sjedi na klupi, propada, ne vole ga ni Boysi...sigurno ni njemu nije svejedno! Uostalom, i rekao je da žali za Osijekom i Kohortom...mogu ti reći da mi je žao tog dečka.U Zagrebu nije cijenjen, nema svoje navijače, u Osijeku ga sad ljudi ne vole jer je otišao u Dinamo, a ovo mu je dom i tu se često vraća! Razumijem ljude da im je omražen igrač koji ode u Dinamo, ali ne znaju se tu svi faktori i više sile koje su presudile njegov odlazak baš u Dinamo...šteta, jer znam da je dečko iskren u ljubavi prema Osijeku! Općenito ne treba kuditi igrače koji "silom prilika" odu iz osijeka,jer i oni moraju razmišljati o svojoj budunosti i o svojoj karijeri.

KOJI SU TI NAJVEĆE LEGENDE S KOJIMA SI IŠAO KROZ NAVIJAČKU KARIJERU, S KOJIMA SI BIO RAME UZ RAME NA TRIBINI I U FAJTU...?
Joj teško je to, ne bih htjeo sad nikoga izdvajat jer bi nekoga možda zaboravio pa da se ne uvrijedi, ali bilo ih je stvarno dosta! Ponosan sam na cijelu svojih ekipu iz mlađih dana i čast mi je bila biti rame uz rame sa svima njima jer stvarno su svi legende! Mogu jedino reći da mi je malo žao što nas sad nema toliko...ima nas okruglo 40-50 starijih iz tog vremena, ali nismo više aktivni, no i dalje smo na Gradskom vrtu i dalje dolazimo na tekme i dolazit ćemo jer to je dio našeg života i bili mi aktivni navijači ili ne Osijek će uvijek bit duboko u našim srcima!

IMAŠ LI NEŠTO POSEBNO PORUČITI ZA KRAJ... ŠTOGOD?
Pa želio bi da uvijek, i kad ja odem s funkcije predsjednika, da uvijek budemo navijačka skupina koja će uvijek biti u vrhu, da budemo dostojna konkurencija BBB-ima, Torcidi, Armadi...unatoč tome što smo trenutno u takvoj situaciji u kakvoj jesmo, što imamo dosta tovara i purgera u svom gradu i okolici, ali da se uvijek zna šta je Kohorta, da bogatimo našu povijest sve više, da povećavamo broj članova i kvalitetu navijanja- jednostavno da ljudi uvijek znaju tko smo mi! Uvijek moramo znati tko smo, što smo i odakle smo i što predstavljamo i to mora mlađim generacijama biti kristalno jasno! Jer nismo mi šaka nekih levata koja urla na stadionu, ipak smo mi organizirana grupa sa svojom poviješću i renomeom i na to treba paziti, ponositi se time i čuvati to i životom, ako treba!

interview napravio File

menu2

menu2

www.kohorta.net © 2002. All rights reserved.